DAN KADA JE ODIGRANA NAJBOLJA UTAKMICA U ISTORIJI "JNA": Dragan Mance je pokrenuo lavinu zbog koje je ona uvrštena među 100 najvećih ikada
"Na kolenima klizi po travi, podiže ruke, golove slavi..."
Stih iz pesme posvećen čuvenom golgeteru Partizana i, nažalost, prerano preminulom, Draganu Manceu, govori o slici koju navijači ovog kluba pamte ceo svoj život.
Radost čuvenog fudbalera posle pogotka, visoko podignute ruke i klizanje na kolenima viđena je i tog 7. novembra 1984. godine.
Bila je to utakmica koja je kasnije uvrštena među 100 najboljih u istoriji. Revanš meč 2. kola UEFA kupa u sezoni 1984/85.
Na stadionu "JNA", tada bez sedišta, skupilo se više od 55.000 gledalaca. Bukvalno, igla nije mogla gde da padne, iako je pred crno-belima bila (ne)moguća misija. A upravo je ta vera kod navijača i navijanje kao retko kada i pokrenulo fudbalere.
Partizan je dve nedelje ranije poražen u Londonu od Kvins Park Rendžersa 6:2, pa mu je bila potrebna pobeda od četiri ili više pogodaka razlike, ali sa manje primljenih golova (4:0 ili 5:1). Mance je i prvoj utakmici u Londonu postigao čudesan pogodak.
Pomenuti Mance je već u 5. minutu na svoj način, glavom, matirao Pitera Hakera. Zemljotres na tribinama.
U smiraj prvog poluvremena, Partizan je stigao do željenog cilja, da prepolovi zaostatak. U 40. minutu dosuđen je penal za crno-bele, a štoper Dragi Kaličanin pogodio za 2:0.
U času kada su Englezi početkom drugog poluvremena krenuli da postignu gol spasa, usledio je čudesan gol Miodraga Ješića. Nažalost, pokojni veznjak, povukao je loptu sa svoje polovine posle dodavanja, nažalost, još jednog pokojnog fudbalera Partizana, Zorana Čave Dimitrijevića, prišao do 30-tak metara od gola protivnika i opalio iz sve snage. Na sreću i radost prepunih tribina, lopta je nezgodno odskočila i prevarila Hakera - 3:0. Igrao se 47. minut.
Tadašnji trener Partizana Nenad Bjeković napravio je, reklo bi se, pravi hazarderski potez pre meča. U napad je ubacio Zvonka Živkovića, koji se tek vratio sa odsluženja vojnog roka. Tačnije, tri dana ranije je maslinasto-zelenu uniformu zamenio za crno-beli dres.
Pokazalo se da je Bjeković bio "vidovit". Upravo je Zvonko Živković doneo Partizanu potrenih 4:0.
U 63. minutu Dimitrijević je centrirao iz slobodnog udarca sa desne strane, a Živković majstorski glavom pogodio mrežu gostiju. Usledilo je trk igrača Partizana ka starom jugu, gde su se okupljale najvatrenije pristalice, popularni "grobari".
Kvins Park Rendžers nije imao snage da se vrati u meč. Doduše, Englezi su u finišu imali jedan udarac ka golu, ali je Fahrudin Omerović bio siguran.
Ostvarena je legendarna pobeda, i to sa igrom koja je krasila decenijama klub iz Humske - hrabro, napadački, na sve ili ništa.
Ova utakmica je ušla u istoriju Kupa UEFA, kao najveći preokret u istoriji ovog takmičenja, kao i Lige Evrope koja je naslednik Kupa UEFA! Takođe je u anketi Jurosporta izabrana u 100 najboljih u istoriji fudbala.
Partizan je tog dana igrao u sastavu: Omerović, Marjanović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Radanović, Smajić, Živković, Mance, Dimitrijević, Klinčarski (k).
U igru su ušli Vermezović i Vukičević.